Carine i davanja na rabljene i nove automobile

Uvoz rabljenih vozila

Postupak oko uvoza rabljenoga vozila iz inozemstva sličan je ili gotovo identičan onome pri uvozu novoga. Kad fizička osoba kupi rabljeni automobil u inozemstvu od privatnika, obvezno mora napraviti kupoprodajni ugovor koji se ovjerava kod bilježnika ili notara, dok se u lokalnoj carinarnici dobiva certifikat EUR1 kojim se dokazuje europsko podrijetlo automobila. Za rabljena vozila vrijednosti do 6.000 eura nije potreban certifikat EUR1, nego samo izjava dobavljača o europskom podrijetlu automobila.

Na izlasku iz EU može se uz predočenje eksportnog obrasca dobiti i povrat poreza (tax free) ako je automobil plaćen u bruto iznosu. Dolaskom na granicu nastavlja se ista procedura kao i za novi auto. Međutim, u svemu je najvažnije da "polovnjak" odgovara homologacijskim uvjetima RH. Stoga prije individualne kupnje treba kontaktirati ovlaštenu osobu u Hrvatskoj koja izdaje potvrdu o homologaciji određenog vozila radi eliminacije tog faktora rizika. Pritom treba dobro otvoriti oči kad su u pitanju automobili proizvedeni u SAD-u ili su namijenjeni prodaji u SAD.

Naime, takva vozila se mogu homologirati i registrirati u Njemačkoj jer nije presudna potvrda proizvođača, nego pojedinačni pregled. U Njemačkoj se promijene dijelovi, odnosno napravi prerada, što u Hrvatskoj nije moguće, te se dopuni potvrda proizvođača. U Njemačkoj se može dopuniti potvrda proizvođača, ali kod nas to nije moguće. Dakle, auto može biti s motorom koji zadovoljava Euro IV, ali zbog nekih detalja (svjetla, žmigavci, stakla...) koji se ne uklapaju u naše homologacijske propise, takvo vozilo ne može u Hrvatsku.

Razlika prilikom plaćanja trošarine na novo i rabljeno vozilo iz uvoza je u tome što su davanja za "polovnjaka" veća nego za novi automobil. Naime, za rabljene automobile s motorom do 1600 ccm plaća se dodatna trošarina u vrijednosti od 50 posto, a na one preko 1600 ccm čak 100 posto.

Uvoz novog automobila

Bez obzira na to što je uvoz novoga automobila u RH rijetkost (mimo hrvatskih ovlaštenih uvoznika), dobro je poznavati proceduru koju treba obaviti da bi se u konačnici mogao registrirati. Nakon što je kupac u inozemstvu dobio račun od dobavljača, ne smije zaboraviti zatražiti EUR1 – certifikat kojim se dokazuje europsko podrijetlo auta. Zahvaljujući tomu certifikatu oslobođen je plaćanja carine prilikom uvoza, a za uvoz automobila koji ne potječu iz EU, plaća se carina u visini od 8 posto.

Prelaskom granice automobil treba prijaviti kao svu ostalu robu, odnosno napraviti uvoznu carinsku deklaraciju (UCD) kojom se auto evidentira i zadužuje budućega vlasnika da u roku od sedam dana pristupi carinjenju u matičnoj carinarnici. Međutim, da bi se pristupilo carinjenju treba obaviti postupak homologacije. Za to je potrebno pribaviti potvrdu proizvođača koju u pravilu izdaju generalni uvoznici određene marke vozila, što stoji 402,60 kune za osobno vozilo. Uz 70 kuna biljega HAK-u se plaća 500 kuna za pojedinačni pregled vozila na osnovi kojega se dobiva certifikat E25, kojim se dokazuje da vozilo odgovara hrvatskim homologacijskim uvjetima. Nakon toga slijedi carinjenje koje u pravilu traje jedan radni dan pri čemu fizička osoba mora odabrati špeditera u lokalnoj carinarnici koji je zapravo zastupnik pri carinjenju. Tada kupac dobiva sve uplatnice za plaćanje državnih davanja koja iznose osam posto na ime carine ako automobil nije iz EU, potom trošarina koja se kreće od 13 do 48 posto zavisno o vrijednosti vozila, a na sve to se obračunava PDV. Kad se sve to plati, dobiva se jedinstvena carinska deklaracija (JCD) koja je dokaz o uvozu i služi za daljnju registraciju.

Nakon tehničkoga pregleda s potvrdom o ispravnosti vozila, JCD obrascem, računom dobavljača i certifikatom E25 ide se u MUP gdje se obavlja konačna registracija uvezenoga automobila.

Hrvatski carinici u većini slučajeva ne priznaju cijenu koja je istaknuta na kupoprodajnom ugovoru ili računu. Druga stvar koja smeta ovomu individualnom uvozniku jest plaćanje transportnih troškova koji ulaze u osnovicu za carinjenje. Bez obzira na to jeste li doveli rabljeni auto na carinjenje na "šlepi" ili vozili tisuću kilometara iz Europe, morate platiti transportne troškove u koje je već uračunat i porez. Taj iznos također ulazi u osnovicu za carinjenje.

Danas je vrlo popularna kupnja rabljenih skupih i luksuznih automobila iz uvoza privatno ili preko tvrtke. Riječ je o "rabljenim" autima koji ne smiju biti stariji od 12 mjeseci od datuma prve registracije te se uvoze kao nova vozila u smislu carinskih davanja. To konkretno znači da nema onih davanja, odnosno dodatnih trošarina od 50 i 100 posto na modele s motorom obujma do 1600 ili preko 1600 ccm. Međutim, i tu treba biti oprezan zbog homologacijskih propisa jer zbog slabog dolara Nijemci vrlo često uvoze skupocjene automobile iz SAD-a. Kupac se može naći u ozbiljnom problemu ako se zainteresira za auto koji nije stariji od godinu dana, a da prethodno nije došlo do provjere homologacije jer se kasnije može ustanoviti da auto ne udovoljava propisima.